PoslovniSoftver.net
Shares

Analiza: Veb nastup ponuđača poslovnog softvera u Srbiji 2014

Kvalitetna i na vreme plasirana informacija je jedina koja donosi novac u današnje vreme. Koliko je ova teorija primenljiva u praksi ponuđača poslovnog softvera u Srbiji? I šta potencijalni kupci poslovnog softvera mogu naći na sajtovima ponuđača?

Paradoks preporuke poslovnog softvera

Vreme čitanja: 2 minuta

U proteklih 10 godina, koliko već postoji sajt, bilo je na desetine (ako ne i stotine, nisam nikad brojao) upita na temu koji poslovni softver da izaberem za svoju kompaniju, koji je najbolji poslovni softver, šta misliš o ovom ili onom softveru. Sve do pitanja “a je l’ tako da je “taj i taj” softver najbolji?”.

I odgovor je uvek bio isti ili sličan. Zavisi. Ali od čega?

Na tržištu Srbije posluje preko 120 proizvođača poslovnog softvera. Kako odabrati pravog partnera jeste suštinsko pitanje? Koji su kriterijumi? Najpopularniji softver? Najnovija tehnologija? Broj korisnika? Cena? Koji su kriterijumi za izbor i kako ih pravimo?

Zamislite sledeću situaciju: vlasnik ili direktor dođe na ideju da unapredi svoje poslovanje. Preskočimo sada kompletnu sliku problema, mogućih rešenja i slično, ali pretpostavimo da je zaključak da se unapređenjem softverskog rešenja može unaprediti bar deo poslovanja (bar onaj koji se može unaprediti poslovnim softverom).

I sad, ako želi kvalitetnu preporuku, pitaće svoje prijatelje, kolege za koje zna da već koriste neki poslovni softver.

Jedan od problema je u sledećem: ako pitate nekoga ko ima interes da prodaje poslovni softver (licence, implementaciju, šta god) velika je verovatnoća da neće delovati u interesu kompanije kupca, već u svom sopstvenom. Vrlo jednostavno – onaj koji živi od prodaje jednog pojedinačnog softvera imaće “neodoljivu želju” da kupca pridobije na svoju stranu.

Odnosno, verovatnoća je veoma velika da će preporučiti softver za koji će dobiti najveću proviziju prilikom preporuke. Toliko je jednostavno.

Dodatno, velika je verovatnoća da će preporučiti ili preproučiti da izbegnete softver sa kojim ima direktna, pozitivna ili negativna iskustva. To za kupca poslovnog softvera ne mora AMA BAŠ NIŠTA da znači, jer razlozi i za pozitivna i za negativna iskustva mogu biti različiti, a najčešće ne moraju da imaju nikakve veze sa konkretnim slučajem.

Dakle, ako kupujete poslovni softver potražite NEPRISTRASNO mišljenje i savet. Interes onoga ko vam daje savet bi trebalo da se poklapa sa vašim.

Interesi moraju biti usaglašeni!

U tom svetlu postoji verovatnoća da postojeći softver uopšte ne mora da se menja.

Za kraj, u duhu brzih vodiča, ako bih ja birao softver evo liste onih čije mišljenje bi uzeo sa rezervom prilikom izbora poslovog softvera:

  1. Prodavce svega što je trenutno aktuelno” – po sistemu valjam neku robu… mislim…hardver…ovaj…softver! Ovaj šta ti ono beše treba? Imam čoveka koji baš to radi…
  2. Nezavisne medije” – po starom junačkom sistemu “čiji je oglas toga je i preporuka” – marketing je u redu, ali doza objektivnosti mora da postoji.
  3. Nepristrasne eskperte” – po sistemu “što je provizija veća to je preporuka bolja” – prodajna provizija nije sama po sebi problematična, ali voleo bih da znam da li “stručnjak za oblast” dobija nadoknadu za svoje “objektivno mišljenje.
  4. Lika koji sve zna” – po sistemu “da sam ja na vlasti…” – svaki komentar je suvišan pa čak i ovaj!
  5. Onog malog za kompjutere” – po sistemu “imao sam taj ERP na nekom CD/DVD/Torrent-u… kolekcija “najbolji programi za sve – DŽABE” samo da nađem…kako si rekao EPR? ERR? EPP?”

CTA-1-vodic-greske-300

Čija Vi mišljenja, preporuke i savete izbegavate i zašto? A čija uzimate u razmatranje?

P.S.: Ovo nije plaćen članak od strane Miodraga Ranisavljevića :)

About the Author Miodrag Ranisavljević

Umesto biografije Redefinisan i izbrušen pogled na softver. Korisnici i programeri. Artisti i modeli. Večita borba ideje i realizacije. Korisnik hoće jedno, programeri tvrde da je neizvodljivo, a knjigovođi ne odgovara zakonski aspekt. Kako usaglasiti različite interese korisnika, programera i sve to upakovati u zakonsku formu? Operativa ili knjigovodstvo, šta je Vama važnije? Posebni programi, integrisan sistem, transferi, kopiranje, prekucavanje. Da li komplikujemo jednostavno ili jednostavno mora komplikovano? Da li je Marfi u pravu kada kaže da ni jedan pravi problem nema rešenje. Krenimo zato od početka jer sudeći po Parouzziju: “Ako loše startuješ, nevolje rastu eksponencijalno”

Izveštaj: Poslovni softver u Srbiji 2014

Poslovni softver i rešenja već odavno predstavljaju osnov za efikasno upravljanje poslovanjem. Cloud je sve bliže i više ne predstavlja samo svetski trend, već se i na našem tržištu pojavljuje sve više i više rešenja ovog tipa.

Preuzmi izveštaj!
  • Po meni je bizarno jednostavno kako to ide (iz iskustva i onog što sam se nagledao i naslušao): Ne veruje se reklamama na kojima učestvuju poznate ličnosti, ne veruje se prodavcima, ne veruje se čak ni guglu (iako nemaš u vuglu),
    Veruje se emocijama koje je neko (ključno pitanje je : A ko je taj neko) uspeo da ti otvori. Danas je bio Bizit i o tome se pričalo sa neskrivenom strašću:
    Kupci su uplašeni… strah ih je od prevare. Strah ih je od podvale. Strah ih je od gubitka novca. Strah ih je i od novih tehnologija. Strah ih je od izraza “skalabilno” i “modularno”.
    Ali se zato veruje onom kome se mogu poveriti (i proveriti) emocije.
    Da nesreća bude veća, taj trend će verovatno, u eri informacionog mlevenja i razvoja tehnologije biti sve veći. Jedino što će uvek da pali je
    ili da si prijatelj koji već koristi isti poslovni softver, pa se tvojoj preporuci vrlo verovatno bezgranično veruje
    ili “da ga dirneš u srce” time što je već osetio kroz neku svoju empiriju… da je softver plav baš kako je on emotivno projektovao. I okrugao. I vidiš, baš je kako sam ga zamišljao, liči na mog starog fiću, samo je ovaj noviji i brži.
    Ja bih to nazvao preporukom ne u relaciji “sa-iste-strane”. Dakle, ne pregovarač sa jedne strane, softver na stolu, kupac sa druge strane. Više kao Pregovarač i kupac sa iste strane stola, a softver na stolu.

  • Tekst je dobar i otvara dosta široku priču koju korisnici ne mogu da razumeju, po definiciji. Primer takve teme je baš u Vašem odgovoru : Vi ste prekinuli sa sofverom odmah na početku i stavili akcenat na implementaciju. Implementacija nije softver već je usluga koja može i ne mora biti urađena. Može i ne mora biti ni kako treba ni na vreme. A korisnici su “birali” softver koji je, po Vama, samo osnova, a odabrali su dugoročnu zajedničku investiciju i neznajući to.

    Alat (pa i softverski) može biti i kompleksan i Van poslovnog segmenta, ima mnogo primera, a retko je slučaj, kao što je na žalost u većem delu poslovnog softvera, da birate nešto što zapravo ne postoji ali će možda biti ako je tim dobar i ako ovo i ako ono. A sve te dodatne uslove kupac ne može da “odabere” jer su to usluge koje će se možda desiti, a možda i neće. Kupac nikad ne može dobiti garanciju da će tim razumeti šta njemu treba, da softver uopšte može biti nadograđen kako njemu treba, a ako eventualno i ako ima sreće i može, koliko će to trajati. Ako uopšte zna da artikluiše šta mu treba. Zna se koliko problema može da “iskrsne” u takvim kombinacijama.

    Po meni je glavni problem u tome što je trend da se prodaju priče koje korisnici žele da čuju, a ne softverski proizvodi koji imaju unapred poznate karakteristike, a što bi oni stvarno želeli i što oni misle da kupuju dok kupuju te priče. Kupac kad uđe u kolo implementacija-dorada-zahtev-implementacija-dorada…, neće nikad izaći jer mu je neisplativo, a i teško mi je da prizna da je mislio da kupuje gotovu stvar, a kupio je brak sa softverskom kompanijom… a zna se koliko kompromisa se mora napraviti u braku i koliko košta razvod. Naročito kad je supruga kapriciozna softverska kompanija sa skupim životnim navikama :-)

    Nekako mi se čini da treba razdvojiti temu “odabir softvera” i “odabir softverske osnove koja sadrži neophodne funkcionalnosti, a koja će biti nadograđena u budućnosti uz pomoć dodatno odabranog tima imaplemntatora, programera i konsultanata”. Jer, prvi navod implicira gotovu stvar, a drugi projekat koji traje. Mislim da su to posebne teme i da korisnici treba prvo to da razluče. Često iz tog ne znanja male firme uleću u brakove iz kojih se ne izlazi bez ozbiljnih posledica. A sa druge strane, ne znanje ne opravdava :-) A sa treće strane, marketing nije dušebrižni bračni savetnik pa… kako kome bude.

    No, ova tema postoji od kada i poslovni softver i treba joj doprinositi ne bi li i artisti i modeli, kako kaže Miodrag, bili siti ali i na broju. Ja sam za to da ne zovemo sve istim imenom ili da makar razdvojimo izbor softvera od izbora projekta izrade softvera po meri. I u vezi sa tim, dobra implementacija, posledično gradi ime firme imeplementatora, a ne brend softvera jer softver kao proizvod ne mora da se implementira ako je proizvod, za razliku projekata izrade softvera “po meri” koji su zapravo dugoročna usluga.

  • Mislim da je kod ovog pitanja jako bitno dobiti iskren odgovor na pitanje:
    “Koliko su interesentni voljni da menjaju svoje procese da se prilagde programu”

    Po mom skromnom ličnom iskustvu, preduzeća kupuju programe kao one pilule za mršavljenje sa TV shopova – vodiš nezdrav život, hraniš se nezdravom hranom i očekuješ da će jedna tableta to sve da poništi. Ja im zato uglavnom preporučujem da ne menjaju ništa da me posle ne bi proklinjali jer problem sa težinom nije nestao :)

    Juče sam imao razgovor sa osobom iz firme koja je upravo uvela novi informacini sistem (plaćen oko 150.000 evra-radi se o SW jedne jako velike firme) i koji je doveo do kolapsa prodajnih funkcija u lancu radnji koji imaju jer ne podržava način rada koji oni “oduvek koriste”.

    I naravno SW je uvek kriv….

    • Nikola,

      Za tango je potrebno dvoje, tako kažu. Dakle i programeri i korisnici moraju usaglasiti svoja očekivanja i mogućnosti. Upravo ovu temu sam obradio dosta davno: https://www.poslovnisoftver.net/magicni-softver/, i uvek ima prostora za unapređenje i proširenje teme.

      Kao što ne postoji magična pilula tako ne postoji ni magični softvera. Ja u ovome prepoznajem želju za INSTANT REŠENJIMA za KOMPLEKSNE STVARI. Ljudi nekako često biraju naizgled laka i brza rešenja, jer je tako jednostavnije. Živimo u INSTANT vremenu, sve je odmah i sad, sve je dostupno, sve je na klik daleko, ili bar tako izgleda. Ako mi se jede čokolada – otići ću i jednostavno rešiti taj problem. Skoro sve komplikovanije od toga, zahteva rad trud i razmišljanje :)

      Izbor softvera nije značajan samo i isključivo zbog onoga što izaberem, već i zbog celog puta koji pređem do konačne odluke. Analiza, razmišljanje, premišljanje, razmatranje, preispitivanje…

      Što reče neko: uspeh nije odredište, uspeh je putovanje (Success is a journey, not a destination)

  • Čitajući članak i komentar nekako pomislih na “izbor životnog partnera”. Koliko znam, svi pokušaji da se da generalno dobar savet završe sa – “sve zavisi”.

    Pa se onda (pre)dugo okleva.

    Izbor poslovnog (i bilo kog) softvera je prilično obična stvar, a dok se ne proba ne može se ni znati.

    Možda bi od koristi bila tema “kako prepoznati da su stvari krenule (nepopravljivo) loše”. Kako poslovno, bez stresa i ljutnje, profitirati na stečenom iskustvu i potražiti adekvatnije rešenje…

    Ograđujem se od pitanja (pre)velikih sistema gde je i najsitnija poslovna promena poduhvat za sebe.

    • Milane,

      Slažem se! Razna poređenja se javljaju kada razmišljamo o izboru dugoročnog partnera. Ipak, moj argument je da je izbor poslovnog softvera poprilično racionalna stvar, dok je izbor životnog partnera poprilično emotivna stvar. Ne morate se “zaljubiti” u softver da bi vam radio kako treba :) Svakako da se softver treba probati i zato služe demo verzije i prezentacije, ali iz mog iskustva, ako potencijalni korisnik ne zna šta bi hteo, onda često i izbor postaje problematičan. I tu je često kamen spoticanja.

      Što se tiče teme, mislim da je odlična i potrudiću se da je obradim u nekom od sledećih članaka.

      • Mislim da i nezavisnom konsultantu nije lako da uradi svoj posao baš zato što ima emocija, a ne zato što ih nema. Neki korisnici ni sebi, a kamoli nekom eksternom, neće priznati da im je bitno da se neki posdao što duže radi i da izgleda da je komplikovano (npr državne organzacije), nekim drugima da bude brzo i efikasno i da to može jedan čovek, ali to ne smeju ni da kažu jer će ispasti “mali” ako nemaju “diviziju za kupce i dobavljače” koje “svi imaju”. Neki žele neki softver jer ga koristi firma na koju se ugledaju i iz ko zna koji razloga, a veze nemaju po organizaciji i veličini. I onda svi racionalizuju svoje odabire na razne načine. Dosta je tu iracionlanih stvari, dakle. Nije softver samo stvar matematike i logike. A izgleda da nije ni stvar demoa i prezentacija…

        • Dejane, u tvom odgovoru prepoznajem stav da je percepcija 99% realnosti, te ako izgleda da radim, mora biti da stvarno i radim. E sad, moje iskustvo sa pomenutim “pretend” korisnicima je minimalno do nikakvo, tako da tu nemam neki poseban komentar, mada “mogu da osetim” da si u pravu. Sa druge strane, iz iskustva privrednih društava siguran sam da vlasnicima nikako ne odgovara ovaj momenat pretvaranja odnosno rada radi rada (l’art pour l’art), već rada radi rezultata, a tu već zalazimo u zonu produktivnosti, efikasnosti i efektivnosti… Ipak, to je neka druga tema…

    • Slažem se da je izbor softvera obična stvar, ali samo pod uslovom da onaj koji bira zna dosta o temi softvera i poslovanja. Kod nas to u 99% slučajeva to nije tako. Bira se iz previše pogrešnih razloga, i u pravu ste da liči na odabir životnog partnera. I to na odabir partnera preko interneta gde ne znate ni da li je slika prava ili sa nekog PhotoStocka.

      Ono sa probom i ja promovišem u nedostatku boljeg načina iako znam da proba zapravo ne znači ništa jer je vreme za “probu” najčešće ograničeno na 10 minuta i završava se nekom frustracijom jer ono što probamo ne liči na ono što poznajemo, iako znamo da ono što poznajemo ne valja. “Bolje neprijatelj koga poznaješ nego prijatelj koga ne poznaješ”. Iz mog iskustva, vrlo su retki slučajevi koji su potrošili ozbiljno vreme i imali znanja da uporede par softverskih proizvoda iz ugla svog poslovanja, a ne po ceni nečega po nečemu.

      Ako u firmi dođe do potrebe da “prepoznamo da su stvari krenule (nepopravljivo) loše”, onda je za tu firmu već kasno jer su stvari krenule nepopravljivo loše. Tema treba da je “Kako poslovno, bez stresa i ljutnje, profitirati na stečenom iskustvu i potražiti adekvatnije rešenje” Jer ako im krene loše, sigurno će doći do ovog drugog, nema popravnog, pa da odmah pričamo o tome…

      • Pitanje je koliko ZAISTA ŽELE da znaju o softveru? Moje mišljenje je da je softver bitan samo softverašima, a korisnicima je softver ALAT i kao takvog ga tretiraju. I tu je problem: IZBOR ALATA i još važnije šta želim da postignem tim i takvim alatom. Poređenja radi i MOTIKA je ALAT, ali nekako svi intuitivno razumeju da TRAKTOROM I PLUGOM postižem bolje rezultate. Zašto je to problem prepoznati i kod softvera JESTE PRAVO PITANJE? Neko tu nekome nešto ne objašnjava kako treba…

  • Sjajan tekst, ali mislim da samo načinje temu. Po mom mišljenju, prilikom izbora poslovnog softvera, važno je izabrati softver koji poseduje funkcionalnosti bitne za poslovanje i odgovarajuće reference (te iste funkcionalnosti koje rade u preduzeću iste delatnosti). Međutim, ovde se završava izbor softvera, a uspešna implementacija (razlog kupovine softvera) zavisi od još nekoliko faktora, gde prednjače: iskusan tim dobavljača softvera (iskusni konsultanti, po mogućnosti oni koji su uvodili softver u preduzeće iste delatnosti), kvalitetna metodologija uvođenja i iskustvo u vođenju projekata, kvalitetan tim kupca (direktor/vlasnik je samo inicijator, a jako je važno izabrati dobrog vođu projekta i motivisan tim koji će moći da da kvalitetne specifikacije konsultantima i kontroliše njihovo ispunjavanje). U praksi se dešava da i softver sa slabijim karakteristikama može dobro da radi ako ga koriste iskusni korisnici koji poznaju svoj posao; takođe, i najbolji softver može biti loše uveden, ako ga uvode neiskusni konsultanti koji ne poznaju sve njegove mogućnosti. Dobra implementacija, koja posledično gradi brend nekog softvera, je sinergija malopre navedenih faktora, na čijem kvalitetu neprestano treba raditi (da softver ne bi bio zamenjen).
    Ne sumnjam da si samo načeo temu, ja te samo “guram” da je razradiš, a tekst si definitivno platio budući da si platio hosting/domen. Da li si ti kao autor u sukobu interesa sa vlasnikom sajta? Upadamo u raspravu tipa “šta je starije: kokoška ili jaje”, što su ljudi iz kompanije KFC uspešno rešili tako što su počeli da prodaju pohovane piliće. Sad će čitaoci da se pitaju: da li sam ja na platnoj listi KFC-a?! The truth is out there… :)

    • Slavko,
      Slažem se sa tobom u poptunosti. I sve si u pravu. Triput meri jedanput seci, kaže stara narodna mudrost.

      Izbor adekvatnog softvera i partnera jeste prvi korak ka uspešnoj implementaciji i korišćenju poslovnog softvera. Ja pokušavam da ukažem na činjenicu da se kompanije upravo sapliću (iz mog iskustva) upravo na tom prvom koraku, a kako reče neko “ako loše startuješ, nevolje rastu eksponencijalno”.

      Tema je svakako načeta, a produbljivaćemo je, nadam se, svi zajedno, kvalitetnim i konstruktivnim komentarima poput tvog.

      Idemo dalje!

  • >